Igraju:
Dubravka Miletić, Gordana Gadžić,
Ines Cokarić / Helena Kalinić, Ante Krstulović / Luka Kuzmanović
| Režija: | Dramatizacija: | Generalni pokrovitelj: | ||
| Ivan Leo Lemo | J.Boko, J.Mijović, I.L.Lemo, G.Gadžić |  |
Realizaciju predstave pomogli su: Grad Zagreb - Gradski ured za kulturu, Ministarstvo kulture.
Zahvaljujemo Kulturnom centru Pešćenica što su nam omogućili prostor za pokuse.
Premijera: 2008.
O predstavi
Kroz zabavnu jednosatnu predstavu uz songove i video-projekcije Seks za početnike obrađuje sva bitna pitanja emocionalnih turbulencija i seksualnosti toliko prisutnih u pubertetu. Krenuvši od roditelja, škole, konflikata, srama, dosade, komplekasa, preko sveprisutnog pitanja „Što me ovo snašlo?“ i flerta, zaljubljenosti, ljubavi, ljubomore, telefoniranja, kompjutora u službi seksa, samozadovoljavanja, polucije, poljubaca, milovanja, petinga pa sve do odluke reći „da“ ili „ne“ te erogenih zona, orgazma, nevinosti, poza, homoseksualnosti, oralnog seksa, analnog seksa, zadovoljstva, trudnoće, produžetka ljudske vrste, sredstava za kontracepciju, abortusa, spolnih bolesti, side, seksualnog nasilja i incesta... zabavno kazališno iskustvo koje će mladima odškrinuti vrata prema skrivenim područjima objasnivši im što ih čeka iza njih.
J. Boko
Pričati o seksu trebalo bi značiti samo jedno - pričati o Ljubavi. A Ljubav je neprepričljiva. Ta neprepričljivost Ljubavi ili pokušaj da se Ona prepriča, zove se, by the way, umjetnost.
Međutim, živimo u vremenu i prostoru u kojem pričati o seksu ne znači pričati o Ljubavi. Svi oni koji svakodnevno utipkavaju riječ “sex” u internetske tražilice ne traže Ljubav već užitak. Barem tako misle.
Svih onih 80 % spolno aktivnih ljudi koji imaju jednu od vrsta HPV-a samo su kupci kratkotrajnog užitka u hiperpriodukciji seksualnog tržišta u kojem su muško i žensko tijelo samo promjenjivi objekti zadovoljavanja i samozadovoljavanja.
Seksualna ponuda je postala poput supermarketa u kojem se čovjek izgubi tražeći ono po što je došao, a usput kupi (i skupi) svašta što mu ne treba. Velika etička pitanja kao što je abortus sve češće muče vrlo mlade ljude koji su ulazeći u seksualni odnos samo htjeli konkurirati svojim vršnjacima, bez da za posljedicu imaju odlučivanje o životu i smrti, nekog ili nečeg, “that is the question”.
Dakle, kako umjetnički reagirati na ovu temu u prostoru i vremenu u kojem se događa devalvacija Ljubavi i inflacija seksualnosti, a sve više ljudi, većinom mladih, zbunjeno je vrstom i količinom informacija koje im masovni mediji manipulativno serviraju i koje ih dovode u hiperliberalnu, preanarhičnu praksu u kojoj, jednostavno rečeno, nisu sretni?
O roditeljima da i ne govorimo. Roditelji su nam toliko prestrašeni od svega na što u svom odrastanju i seksualnom sazrijevanju mogu naletjeti njihova djeca pa se između tabuizacije i restrikcije najčešće odlučuju ili za histeriju ili za princip noja s glavom u pijesku. “Ne znam. Ne vidim. Ovo je jednostavno prebrzo za mene.” Kako napraviti predstavu sa pojmovnikom iz područja seksualnosti i seksualnog sazrijevanja, a da se pri tom ono što je jednostavno ne zakomplicira, ono što je komplicirano ne pojednostavni i da se nikog ne uvrijedi i da se nikog ne natjera u seksualni odnos ili da se nekog ne prestraši i spriječi u prakticiranju te zanimljive i neodoljive djelatnosti?
Kako napraviti predstavu o seksu u današnje vrijeme interneta, pornografije i tržišne pop kulture u kojoj čak I seks simboli završavaju u ludnicama (Britney Spears) I zatvorima (Paris Hilton) jer više ne mogu izdržati pressing ponude i potražnje?
Dakle... Odlučili smo se za dva smjera u inscenaciji ove velike, velike, nekoć jednostavne teme.
Prvi smjer je davanje osnovnih definicija iz prakse seksualnosti i seksualnog sazrijevanja gdje smo se, radeći ovu predstavu, trudili ne biti ni preprovokativni ni prenaivni. Orjentir nam je bio naš kućni odgoj, a svi koji samo radili ovu predstavu imamo dobre mame koje su nas učile da pomažemo, ne vrijeđamo, ne psujemo i govorimo Istinu.
Drugi dramaturški smjer ove predstave je APEL Ljubavi. Pokušali smo što više pojmova iz prodručja seksualnosti i mladima i starijima vezati uz Ljubav. Tako da predstavu u kojoj naša simpatična dramska lica puno toga znaju i puno podučavaju, ipak završavamo sa mudrim “ne znam” jer kad se roni Oceanom Ljubavi, svaki čovjek vidi drugi dio čarobnog podmorja.
Cilj nam je pomoći mladim ljudima i otvoriti kazalište kao medij najodgovornije edukacije u vremenima kada su masovni mediji postali vrlo loš i vrlo doiminantan uzor, a škola i obitelj im teško konkuriraju. Žarko želimo da seks prestane biti priča o veličini penisa ili obujmu grudi. Milimetri i centimetri pogrešni su parametri!
Vođenje Ljubavi počinje Znanjem, a najsličnije je sviranju instrumenta, kada naše tijelo, naš um i naš duh u kontaktu s osobom koju volimo svira predivnu glazbu koja nas čini sretnima i mirnima. A ponekad se, ako Ljubav tako odluči, rodi i dijete.
Pustite da vas Ljubav vodi. I uživajte u našoj predstavi koju smo radili vođeni Ljubavlju prema vama, draga naša publiko...
Ivan Leo Lemo
Kritički osvrti na predstavu
Osnove ljubavi
www.matica.hr, Broj 356, 25. listopada 2007. - Petra Jelača
Predstavu možemo ocijeniti kao pametan, maštovit i hvalevrijedan scenski angažman koji bi mogao mladima ponuditi humaniju i ljepšu stranu sazrijevanja
Na edukativan i efektan način pokušao je, i uspio, popriličan broj autora predočiti tinejdžerskoj populaciji osnove funkcioniranja ljubavi, pa tako i njezine materijalnije, praktičnije i svakodnevnije strane. Sam naslov Sex za početnike jest u neku ruku ironičan i aluzivan, no ima i konkretno značenje. Predstava je naime koncipirana kao mali scenski udžbenik koji ima poučiti najmlađe među tinejdžerima o novopridošlim promjenama vlastitoga tijela, funkcijama seksualnosti, kako se sa svime time nositi i čemu sve to zapravo služi. Pritom su autori, kako teksta tako i dramatizacije, vješto izbjegli mogućnost zapadanja u banalnost i suhoparnu poučnost, jer je priča zanimljivo oformljena oko dva mlada tinejdžerska para, zabrinute i izbezumljene mame jednoga od njih te tete Lili, koja poučava prilično rezerviranu i negacije promjena punu mamu Cvijetu i, ponajprije, tinejdžersku publiku. Njezin je lik u ulozi naratora, ali vrlo simpatična i otkačena, zamišljena da se svidi i osvoji povjerenje mlade publike. Teta Lili zapravo prenosi stajalište autora publici, promjene i pojave vezane za seksualno sazrijevanje prihvaća realno i racionalno, bez ograda, zbunjenosti i neugodnosti prisutne u većine roditelja, ali ih, što u konačnici ostaje i poentom predstave, ponajprije pokušava vezati uz ljubav, od koje se u današnje vrijeme monopola masovnih medija nad oformljavanjem mladih osoba seksualnost sve više udaljava. Tu su pojavu, koja pogotovo vreba s interneta, autori predstave pokušali pokazati kao negativnu i opasnu, a pogotovo su uspješno naglasili potrebu razgovora i edukacije, kako tinejdžera, tako i njihovih roditelja.
Edukativnim elementom maštovito se poigrao redatelj Ivan Leo Lemo, oformivši scensko zbivanje oko pomičnih školskih ploča, kojima se glumci koriste, ali se one i svako malo razmiču, da bi pustili likove iz stvarnoga života da se pokraj njih pojave, u dosluhu s njihovim sadržajem. I, na kraju, uistinu treba pohvaliti glumce – Mariju Škaričić i Kristijana Potočkog te prepoznatljivu Branku Cvitković i Gordanu Gadžić. Redateljskoj zamisli izvrsno se pridružila i scenografija i kostimografija, pa tako tu predstavu možemo ocijeniti kao pametan, maštovit i hvalevrijedan scenski angažman koji bi mogao mladima ponuditi humaniju i ljepšu stranu sazrijevanja, pogotovo različitu od svega onoga čime ih mediji svakodnevno opterećuju.
